Želim zahvaliti voditeljima i članovima zajednice na zajedništvu i radosti koje ste dijelili s nama u kampu mladih!
Nakon našeg zajedničkog druženja i svega što ste pripremili za nas osjećam veliku radost, ohrabrenje i mir. Srce ispunjeno! Srce odmorno! Srce zahvalno!
Još se u meni zbrajaju svi dojmovi i teško mi je riječima izraziti sve.
Kada sam vidjela najavu i pripremu kampa za mlade u meni je bila jedna velika želja i čežnja biti s vama tu (i jedno nedostajanje Vas kao zajednice).
Posebno me dotaknulo kada ste govorili o pripremi svega, ne samo kroz kreativnost i sadržaj, već molitvu i zajedništvo svih članova zajednice za nas koji ćemo biti tu.
Na početku kampa nisam znala što me očekuje. Nisam ni znala kako će izgledati sve. Sve što sam htjela bilo je iznova osjetiti ljubav i dobrotu Boga. Neko stanje u kojem sam došla i kako sam se osjećala prije svega bilo je umor, opterećenost i obeshrabrenost. Teško mi je bilo nositi se sa svojim težinama, ranama, navezanostima, željom za promjenom i padovima koji su se ponavljali. Uz sve to prisutan bio je i strah od otvaranja prema drugim osobama, posebno u onome gdje sam sama krhka i slaba. Već nakon prvog nagovora kojeg smo imali u meni su ostale riječi i istina da je Bog mene htio i da sam njegovo ljubljeno dijete! Posebno riječi koje su upućivale na naš odnos s Bogom – “Ti ljubiš Boga na jedinstven način i Bog ljubi tebe na jedinstven način.” I ta posebnost odnosa s Bogom, shvaćanje da me Bog poznaje u dubinama u meni je otvarala prostore u kojima sam se oslobodila straha. Sve to nastavilo se kroz naš rad u grupama i razgovor s voditeljima grupe. Za mene velika radost bili su susreti s drugim ljudima, stvaranje novih prijateljstava, razgovori i zagrljaji, otvorenost i molitva jednih za druge. Lijepo mi je bilo čitati pisma koja smo pisali jedni drugima, otkrivanje anđela.
Kao najljepši trenutak svega izdvojila bih klanjanje i pojedinačnu molitvu koje smo imali u subotu. Za vrijeme molitve osjećala sam se kao dijete koje Otac ljulja u svome naručju. Kroz tu molitvu Bog me ozdravljao.
Povratak doma donio mi je radost međusobnog dijeljenja, svjedočenja onoga što smo doživjeli i kroz iskustva drugih poticaje i snagu za ići dalje.
Jer je od njega i po njemu i u njemu sve. Njemu slava u vijeke! Rim 11,36
Božji blagoslov! Marija