Prije devet godina (tada u dobi od 23 godine) naša je starija kćer Doris imala spontani pobačaj.
Radosno iščekivanje zamijenila je tuga. Godine su prolazile, a pregledi su ukazivali na činjenicu da je
vjerojatnost začeća vrlo mala zbog nedostatka jajnih stanica. Hrabrila sam je govoreći da je Bog naš
Stvoritelj i da Njemu ništa nije nemoguće, da će stvoriti nove jajne stanice. Molili smo… I odjednom
radosna vijest: „trudna sam“. Poslije devet godina, predivna vijest. Bogu hvala i slava. Na drugom
pregledu nađen je hematom i mora mirovati. Ne zabrinjavam se i nastavljamo moliti. Na slijedećem
pregledu hematoma više nema. Negdje po sredini trudnoće počinju kontrakcije i Doris je
hospitalizirana. Prijeti opasnost od prijevremenog poroda. Svi se podižemo u molitvu, naši u
podružnici, cijela zajednica, naš župnik, prijatelji, Klarise, svećenici i redovnici koje
poznajemo…Predivna snaga zajedništva i ljubavi. Nosili ste nas, krijepili, snažili, silno pomogli kad
nam je bilo teško. To je ljepota zajedništva, nisi sam…Kako subotom predmolim krunicu u župi,
molila sam Majku Božju da kao što je s Elizabetom ostala, da tako i s Doris ostane do kraja njene
trudnoće. Tako je i bilo! Naš se dječak Matej rodio točno na termin. Bogu hvala i slava! Hvala i našoj
nebeskoj Majci, našoj posrednici i zagovornici. Hvala svima vama na molitvi, ljubavi i suosjećanju.
Nosili ste nas!
Bogu ništa nije nemoguće! Svaka hvala, čast i slava našem Gospodinu! Silno si nas Gospodine
nagradio i obradovao!
Valerija Leutar ZDP podružnica Kaštela