Baš kako se deseti gubavac vratio k Isusu sa zahvalom, tako i ja sada osjećam da bih bila poput onih 9 kad bih prešutjela svoje oslobođenje i ozdravljenje od duhovne obnove koja se početkom ljeta održala u Luki u župi vlč. Dražena.
Za nju sam saznala par dana prije samog održavanja i to u vrlo zahtjevnom trenutku života, a naboj unutar mene je bio toliko jak da me nije spriječila ni činjenica da do Luke imam više od 2 sata vožnje. Dodatno me i tema duhovne obnove strašila i nisam isprva razumjela zašto imam tako jak unutarnji poziv da dođem, no poslušala sam taj unutarnji poziv i sudjelovala. Najveći dar po ovoj duhovnoj obnovi je stalni osjećaj prisustva Isusa u mojem životu. Doslovno osjećam njegovu desnu ruku na svojem lijevom ramenu vazda, čujem u duhu njegovo strpljivo i stalno podsjećanje i ohrabrenje na oprost uz riječi „Sandra, MI smo to oprostili!“ U bilo kojem momentu dana, ako mi bilo koja situacija ili osoba koja me povrijedila dođu u um, Isus me vazda, strpljivo i bez ljutne podsjeća da smo MI sve to oprostili. Duh ne oprosta više ne kraljuje u mojem životu, a kada se i počinje javljati, Gospodin me podučava kako da ga zaobiđem i kako da svrnem svoj pogled od svojih i tuđih grijeha i pogledam u Njegovom smjeru. Da bih sve ovo mogla, prethodno sam dobila veliku milost osjećaja oprosta za moje teške grijehe. Iako je sada prošlo već više od 2 mjeseca, taj osjećaj nisam izgubila i on je vazda prisutan.
Zadobila sam milost oprosta od Gospodina za nekoliko svojih teških grijeha. Nakon mnogo godina kajanja, patnje, suza, očaja i nemogućnosti da povjerujem da je moguće da Gospodin oprosti takve grijehe, dogodila se milost da povjerujem da je moguće. Zadobila sam milost oprosta osobi (bliskom rođaku) koji me kao djevojčicu oskvrnuo. Zadobila sam milost oslobođenja od utjecaja magije u mojem životu (vudu prakse vršene nad mnom) i unutarnju sigurnost da će moja vjera dovoljno narasti da postane neprobojan štit za daljnje takve utjecaje.
Tijekom duhovne obnove imala sam više neobičnih, gotovo mističnih unutarnjih doživljaja i vjerujte mi da ne prođe skoro niti jedan dan da ih nanovo ne razabirem u svojem srcu. Svjedočim da me ta iskustva iscjeljuju još i dan danas i da posežem za njima kad god osjetim da krećem u smjeru ne oprosta. Zahvalnost koju osjećam me toliko preplavljuje unutar srca da se prelijeva na sve dijelove mojega bića koja još trebaju iscjeljenje.
20.5.2023. godine po volji Gospodina, našla se na vrhu brda u Međugorju na Križevcu kada je i vaša zajednica dovršavala križni put. Od 11. postaje na dalje bila sam “slijepi putnik” koji je s vama hodio k vrhu i koji je imao milost da vas fotografira sve zajedno pod križem. Dodatno je vlč. Radigović blagoslovio i nas, skupinu hodočasnika iz Koprivnice. Pojma nisam imala u tom času da ću za mjesec dana od tog događaja sudjelovati na duhovnoj obnovi u Luki i da ću primiti ovakve milosti koje sam sada posvjedočila.
Božji blagoslov,
Sandra,
Koprivnica
„Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva.“
(Otkr 12,11)