NASTANAK KATOLIČKOG KARIZMATSKOG POKRETA
Kada govorimo o nastanku i počecima Karizmatskog pokreta valja razumjeti okolnosti života toga vremena.
Naime 60-te godine 20.st. obilježene su određenom kulturnom krizom. To je vrijeme kada društvo teži nekoj slobodi, životu bez Boga. Širi se uporaba opojnih sredstava, droge, hedonizma, vrijeme je to kada se odbacuje kršćansko poimanje obitelji, spolnosti, braka… Besplatno školovanje dovelo je do porasta broja studenata i upravo su oni nositelji raznih pokreta revolucionarnog i buntovnog desetljeća. Dominira kontrakulturalni hippy i yuppie kontekst. No, kako je čežnja za Bogom, duhovnim, transcendentnim upisana čovjeku u srce tako se stvarala svojevrsna oporba u krugovima onih mladih ljudi koji su težili višemu, većemu u životu od samo čiste naravne stvarnosti. To je bilo vrijeme i radikalnih promjena unutar Katoličke Crkve potaknutih uputama Drugog vatikanskog koncila (sabora). Događaju se promjene unutar Rimske kurije, ustrojstvu župa i biskupija. Osnivaju različite molitvene zajednice, organizirani oblici crkvenog i obiteljskog pastorala. Javlja se snažna želja da se na različite načine živi evanđelje.
Uzroci nastanka Karizmatskog pokreta sežu još uz sam kraj 19.st. i početak 20.st.kada je papa Leon XIII. na poticaj talijanske blaženice Helene Guerra koja se odlikovala pobožnošću prema Duhu Svetom, uveo Devetnicu Duhu Svetom, a u noći s 31.prosinca 1899.g. na 1.siječnja 1900.g. posvećuje cijelu Crkvu Duhu Svetom. Nakon toga događa se iskustvo govora u jezicima, pa početak pentekostalizma itd.
No, počeci pokreta unutar Katoličke Crkve počinju 1966.g. kada nekoliko profesora laika na katoličkom sveučilištu Doguesne u Pittsburghu u Pennsylvaniji shvaćaju da Prvi Duhovi o kojima govore Djela apostolska nisu za prošla vremena, nego za svako vrijeme, pa tako i za nas danas. Odlučili su moliti se Duhu Svetomu i tražili su da to iskustvo i sami dožive. Ispunjeni su Duhom Svetim, te su počeli govoriti drugim jezicima, kao apostoli na dan Pedesetnice. Oduševljeni tim svojim doživljajem, prenijeli su to iskustvo na ostale profesore i studente. Jedan od profesora je tu novost priopćio sveučilištu Notre Dame, Indiana, gdje je u ožujku 1967. došlo do istog iskustva. Od tada se pokret vrlo brzo, poput ognja, proširio po čitavom svijetu. Godine 1972. pokret je zahvatio Europu. U Francuskoj već 1973. g. nije bilo većeg grada u kojem ne bi postojala jedna ili više karizmatskih skupina. Tih godina pokret je uhvatio korijene i u Italiji, Austriji, Španjolskoj i gotovo svim zemljama Europe.
Danas je Katolička karizmatska Obnova raširena po svim kontinentima, u velikom broju zemalja, a broji više od 200 milijuna članova. Sjedište pokreta je u Vatikanu, pod nazivom ICCRS Međunarodna služba katoličke karizmatske Obnove. Na Obnovu se može gledati i kao na sveopću obnovu Crkve obzirom da nema bitne vrijednosti kršćanske vjere koja nije njome dotaknuta.
STAV CRKVENOG UČITELJSTVA
Do 1980. g. crkveno učiteljstvo je na karizmatski pokret reagiralo sa osamnaest regionalnih i sedam internacionalnih dokumenata.
Na europskom tlu prva reakcija vrhovnog autoriteta Crkve bila je 10. listopada 1973.g. U audijenciji u kojoj je papa Pavao VI. primio trinaest predstavnika karizmatskog pokreta, papa je naglasio da u pokretu vidi čudo Duhova, jer Duh Sveti posvećuje ljude i dariva im svoje karizme.
Drugi susret s papom Pavlom VI. bio je u bazilici sv. Petra 19. svibnja 1975. g. prigodom Trećeg karizmatskog kongresa u Rimu. Papa je rekao da u njima vidi šansu za Crkvu i da ova audijencija znači kako pokret želi biti vjeran Crkvi i Petrovoj Stolici. To je za njega pravi znak Duha Svetoga. Papa je dalje rekao da su potrebni darovi Duha, ali da ih treba ispitivati. Za to im daje tri temeljna kriterija: vjernost nauku Crkve, težnja za darovima na izgradnju zajednice i ljubav.
”U zajedništvu vjere, ljubavi i apostolata sa svojim pastirima, bit ćete najsigurnije sačuvani od svih zabluda”,
naglasio je papa.
Papa Pavao VI je iskazao svoju radost zbog duhovne obnove preporučujući budnost i razlikovanje duhova:
”Dašak Duha Svetoga budi u Crkvi zadrijemale energije, obnavlja skrivene karizme, da proširi onaj osjećaj životnosti i radosti iz kojih izvire mladost i aktualnost Crkve.” On u tom vidi šansu za Crkvu uz uvjet postojane razboritosti. ”Crkvi je potreban Duh Sveti, izvor njegovih karizama i njegovih pjesama. Crkvi je potrebno osjetiti kako se iz njezine dubine, poput suza diže moleći glas Duha Svetog, koji govori mjesto nas, moli u nama i za nas “neizrecivim uzdisajima” prema nauci sv. Pavla, te izražava ono što sami po sebi ne bismo mogli Bogu reći.”
Kardinal Suenens se osobito angažirao u pokretu te je o njemu objelodanio knjigu i pismo ujesen 1974.g. Iste godine je izašao i dokument Mechelna, gdje je kardinal Suenens okupio internacionalnu skupinu teologa i laika da bi razmatrali pokret s pastoralnog i teološkog stajališta. Ovaj dokument je naglasio trinitarnu i ekleziološku bazu pokreta, zauzeo stav prema praktičnim pitanjima i upozorio na opasnosti.
Krajem sedamdesetih godina 20. stoljeća njemački su se biskupi zauzeli da se karizmatska obnova uključi u Crkvu, te su odredili da se u svakoj biskupiji izaberu po jedan svećenik i laik kao predstavnici molitvenih skupina i da se na razini biskupske konferencije Njemačke oblikuje jedan koordinacijski tim koji bi upravljao pokretom u Njemačkoj. Slično je normirano u Austriji, Švicarskoj, Luxembourgu, Italiji, Belgiji i drugim europskim zemljama.
Papa Ivan Pavao II na IX. međunarodnoj konferenciji voditelja karizmatske obnove, Fiuggi – Rim 30.listopada 1998.g. kazao je:
”Katolička karizmatska obnova pomogla je mnogim kršćanima da ponovno otkriju prisutnost i snagu Duha Svetoga u svom životu, u životu Crkve i u svijetu. To ponovno otkriće u njima je probudilo vjeru u Krista ispunjenu radošću, veliku ljubav Crkve i njezino velikodušno posvećenje evangelizacijskoj misiji. U ovoj godini Svetoga Duha, pridružujem vam se uslavljenju Boga zbog dragocjenih plodova koje on želi dovesti do sazrijevanja i u vašim zajednicama i u vašim crkvama.”
I papa Benedikt XVI. gledao na karizmatski pokret s velikom nadom (vidi njegovu knjigu ”Razgovor o vjeri”).
Papa Franjo je prilikom obilježavanja 50. rođendana Katoličke karizmatske obnove (a bilo je prisutnih članova drugih kršćanski denominacija) kazao:
“Karizmatski pokret je djelo Duha Svetoga. Mir je moguć jer ispovijedamo da je Isus Gospodin i jer zajedno evangeliziramo. To je ostvarivo usprkos našim razlikama. Naravno da među nama postoje razlike, no mi želimo biti „pomirena različitost“ – kazao je, napomenuvši da nije riječ o njegovoj riječi, nego je to pojam „luteranskog brata“, teologa Oscara Cullmanna. Prije pedeset godina nije započela neka organizacija, nego izljev milosti – nastavio je Sveti Otac. Ekumensko je to djelo jer je Duh Sveti taj koji tvori jedinstvo i potiče na to. Danas smo više nego ikad prije svjedoci tzv. „ekumenizma krvi“. Ubojice ne pitaju žrtve jesu li pravoslavci ili kalvinisti, nego im je dovoljno znati da su kršćani kako bi ih pogubili. Ti su mučenici našega doba dokaz koliko je hitno potrebno jedinstvo kršćana – kazao je Papa. Zajednički nam je hoditi i raditi, međusobno se ljubiti i nastojati razriješiti naše razlike, no u hodu. Zastanemo li, a da se nismo dali na put, nikada se nećemo moći složiti. Želja je Duha Svetoga da budemo na putu – naglasio je Sveti Otac. To izlijevanje milosti nije samo za pojedince, nego za čitavu Crkvu i nitko od nas nije Gospodar, već smo svi sluge u tom izljevu milosti – rekao je Papa. Istaknuo je potom da tri stvari sačinjavaju karizmatsku obnovu: krštenje u Duhu, slavljenje i služenje bližnjih. Te su tri stvari međusobno neraskidivo povezane. Mogu pjevati divan hvalospjev, no ako ne pomažem najpotrebitijima, to nije dovoljno” – kazao je papa Franjo.
Kardinal James Francis Stafford, u Fiuggiu 1998. god., poručuje mladim karizmatskim zajednicama u Hrvatskoj:
“Karizmatski pokret u Hrvatskoj vrlo je važan Božji instrument za obraćenje ljudi, da njihovi životi postanu što sličniji Kristovom. Moja je molitva da plan koji Bog ima za mlade karizmatike u Hrvatskoj bude i ostvaren. Karizmatska je obnova temeljna obnova Crkve, pozvana da donese dobre evangelizatore kulturi i ljudima svih regija Hrvatske.”
Na redovnoj sjednici Vijeća HBK za nauk vjere, održanoj pod predsjedanjem predsjednika sisačkog biskupa mons. dr. sc. Vlade Košića, u srijedu, 24. lipnja 2020., u Biskupijskom ordinarijatu u Sisku, usvojen je dokument „Karizmatski pokret i obnova u Duhu u Katoličkoj Crkvi. Fenomenološka analiza i pastoralne smjernice“.
Danas u Hrvatskoj postoji Katolička karizmatska obnova u Duhu (KKODS). Započela je s organiziranim radom 2002., a okuplja sve karizmatske zajednice. Na samim počecima formirana je koordinacija u koju su ušli duhovnici i voditelji molitvenih zajednica. Danas u Hrvatskoj djeluje 80 molitvenih zajednica s oko tri tisuće članova i tridesetak duhovnika. I naša je Zajednica Dobri Pastir dio KKODS-a.
Više možete pročitati na:
https://hbk.hr/karizmatski-pokret-i-obnova-u-duhu-u-katolickoj-crkvi-vijece-hbk-za-nauk-vjere/
https://www.obnovauduhu.com/povijest-obnove
https://duhovnost.net/karizmatski-pokret/
https://ika.hkm.hr/novosti/351047/
prof. T. Ivančić: «Duh Sveti i karizmatski pokret», Teovizija, Zagreb, 2000.g.