Hvaljen Isus i Marija.
Zovem se Ivana imam 42 godine iz Osijeka sam. Slušam Vaše predivne duhovne obnove, slušala Vas na Laudato, a posebno me dirnuo nagovor vlč.Dražena na koncertu kojeg sam gledala na tv-u. Od radosti sam plakala kao malo dijete.
9 godina sam se borila s anksioznosti, 6 godina sam ljuta na Njega, tada sam imala operaciju jer kako se usudio dati mi polip sa stanicama raka na debelom crijevu??
Sve je hvala Bogu prošlo dobro, ali u meni je ostao gnjev, trulež, mržnja, okrenula Mu leđa, prestala ići u Crkvu….
I nešto se prelomi u meni ove godine i na veliki tjedan odlučim suprug i ja okrenuti se Bogu opet, vratiti Mu se kao dvije izgubljene ovce, lijepo se ispovijedali i pomislimo: sada više ne odustajemo od Njega.
Već par dana od naše odluke točnije na uskršnji ponedjeljak napipam kvržicu na dojci, nakon silnih pretraga dijagnoza je rak dojke-maligno.
Odjednom je nastala tišina u meni…nakon isplakanih suza, pitanja Njemu: zašto opet ja???
Nakon odlaska kod našeg župnika vlč. Mario Žigman na razgovor, gdje mi je preporučio da molim litanije Duhu svetom i na moje kada sam mu rekla da se osjećam licemjerno jer evo Isuse sad te trebam i molim ga, a župnik mi kaže: Isuse je sretan što mu se vračaš… toliko sam plakala uz svaku izmoljenu litaniju, molila sam Ga da mi oprosti što sam Mu okrenula leđa, vapila… ja Vama ne mogu opisati koliki mir osjećam u srcu, ja sam druga Ivana ja sam osoba koja se budi s Isusom i završava dan s Njim.
Ima tu još jako puno posla Isus sa mnom, vidi On, zna On sve, ali tražim, udaram na Njegova vrata.
Toliko želim osjetiti Njegovu prisutnost, želim Mu se cijela otvoriti. Padnem, da lagala bi Vam da nije tako, ali zaista se trudim da mi fokus bude samo Isus, ne problemi (dobro pomislim ja i na probleme, ali ne u tolikoj mjeri kao na Isusa o kojemu imam potrebu samo pričati, o Njegovim milostima koje osjećam) baš kao što je vlč. Dražen na koncertu Progledaj srcem rekao i ta rečenica mi se u srce urezala, FOKUS DA BUDE NA ISUSU, NE NA PROBLEMIMA! Aleluja!
Još sam ja kao mala beba koja puže u vjeri, ali imam mir u srcu da me Isus voli i da će sve biti dobro.
Zar je moguće da se ovako prvenstveno psihički dobro osjećam? Ja koja uz svaki napad panike sam mislila da ću umrijeti istog trena i tada mislila da mi se događa nešto najgore u životu.
Zar je moguće da sada na napad panike mislim da je “mačji kašalj” s obzirom na ovu borbu koja je ispred mene, a ja u srcu osjećam mir?
Zar je moguće da me je Isus preko Duha svetoga pomilovao, barem malo? Kako tako brzo?
Pitam se jesam li dostojna ovih osjećaja…
Ja obična Ivana koja je tolike godine po pitanju Njega govorila: ma da, hoću krenuti ću u crkvu, da evo mogla bi..i na tome je ostalo…
Pitam se jeli umišljam, preispitujem se. Onda razmišljam, pa ne mogu glumiti da sam dobro ako nisam dobro, pa ne bi mogla glumiti svom suprugu koji je sa mnom svakodnevno.
Nisam fanatik, samo želim živjeti Njega svaki dan, zajedno s mojim suprugom i našom dječicom, želim prepustiti sve Njemu.
Ali, moram priznati, kad Mu kažem: Isuse neka bude volja Tvoja, u meni proradi crvić i pomislim, a daj Isuse daj mi ono što ja želim, i onda opet pufff ..u glavi riječi vlč.Dražena da Isus ima tri odgovora: DA, NE JOŠ I IMAM NEŠTO BOLJE ZA TEBE.
Odradila sam 4. kemoterapiju od ukupno 16, tumor se smanjio za 4 mm.
Toliko je mojoj suhoj duši godila svaka riječ vlč.Dražena na koncertu, bila sam kao suha spužva koja vapi za živom vodom i još uvijek vapim i vapiti ću. Ne želim da me ni jedan grijeh vraća stepenicu niže od Boga.
P.S. Isus na svaku kemoterapiju ide sa mnom.
Bog neka blagoslovi Vašu zajednicu Dobri pastir i predivnog vlč.Dražena.
Molila bi Vas svim srcem pa me stavite u Vaše molitve, da naš Isus ozdravitelj, naš najveći liječnik ozdravi moju dušu i tijelo.
Zahvaljujem Vam se od srca
Ivana Marinović