Bog te voli
Da li si kad posumnjao da te Bog voli? Možda misliš da nisi vrijedan Njegove ljubavi? Ili da nisi dovoljno dobar i da nisi zaslužio Božju ljubav? Pretpostavljaš li da bi se trebao najprije popraviti da bi te Bog mogao voljeti? Sve su to zamke koje nas sprečavaju primiti Božju ljubav. Ovaj će ti članak pomoći razumjeti Božju ljubav, kako ona dolazi u čovjekov život i kako ju možeš primiti. To može uvelike promijeniti kvalitetu tvog života. Od sveg srca ti to želim.
Nedavno, moleći se, pitao sam Boga koja bi najvažnija poruka bila koju bi trebalo reći njegovom narodu. Došla mi je riječ: „Reci mom narodu da ih volim! To im je najpotrebnije čuti.“ I te riječi koje sam dobio u molitvi stalno su mi se ponavljale: „Reci im da ih volim.“ Nekoliko dana poslije te poruke došla mi je u ruke knjiga Joyce Meyer „Reci im da ih volim“, za koju ni znao nisam da postoji. Ostao sam zatečen pred tim, jer sam vidio koliko je Bogu važna ta istina. Zato, želim ovim člankom podijeliti s vama poruku Božje ljubavi. Vjerujem da je Bogu stalo da ta poruka dođe do srca svakog njegovog djeteta. Od svih poruka Biblije, ovo je možda najvažnija, jer je ona temelj i za naše spasenje, oslobođenje i iscjeljenje.
Bog te voli jednako koliko i Isusa
Ljudi imaju potrebu da budu voljeni. Bog nas je takvima stvorio. Bez ljubavi – dijete umire. Bez ljubavi – čovjek umire. Bez ljubavi – život umire, i brak i obitelj. Ništa ne može opstati bez ljubavi. Bog nas je takvima stvorio. Mnogi vjeruju da Bog voli svijet i da voli Isusa, ali im je teško vjerovati da voli baš njih. Ipak, Biblija nas uči da Bog voli ljude jednako kao i Isusa. On tebe voli jednako koliko i Isusa!! Kad bi imao otkrivenje o toj ljubavi, vjerujem da bi čitav dan hodio, kličući od radosti! Kad bi spoznali tu ljubav Božju i prihvatili je u svoje srce, počeli bi služiti ljudima u istoj snazi u kojoj je služio i Isus. Velika promjena u čovjekovom životu će se dogoditi kad shvatimo da nas Bog voli. Ne da to bude spoznaja na intelektualnoj razini, jer te ona sigurno neće promijeniti, nego – duhovna spoznaja, tj. spoznaja srcem – u dubini čovjekova bića. Trebamo moliti za otkrivenje Božje ljubavi.
Bog mrzi grijeh, ali ljubi grešnika
U Rim 5,5-10 piše:
5„Nada pak ne razočarava. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! 6Doista, dok smo mi još bili slabi, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. 7Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. 8A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok smo još bili grešnici, Krist za nas umrije. 9Koliko će nas sigurnije spasiti od srdžbe sada kad smo već opravdani njegovom krvi. 10Jer ako smo izmireni s Bogom smrću njegova Sina dok smo još bili neprijatelji, mnogo ćemo se sigurnije, već izmireni, spasiti njegovim životom.“
Mi često razmišljamo na krivi način! Mislimo: moram najprije biti dobar da bi me Bog volio. Ali, istina je upravo suprotno: moraš najprije dopustiti da te Bog voli i prihvatiti Njegovu ljubav – da bi bio dobar. Božja ljubav će te učiniti „dobrim“, „boljim“ čovjekom. Mnogima nije problem vjerovati da ih Bog voli sve dok ne pogriješe. Većina ljudi sebe ne voli baš puno, pa zaključuju da ih ni Bog previše ne cijeni. Ali, istina je: Bog te voli. Ti si poseban. Ti si jedinstveno biće u povijesti čovječanstva. Nikada nitko nije postojao niti će biti kao ti! Bog ne stvara kopije, nego originale. Zato je pogrešno kad neki ljudi pokušavaju imitirati druge, pokušavaju biti kao drugi. Time su đavlu dali mogućnost da nas uvjeri da nismo dovoljno dobri. S Bogom, zapravo, ti ne moraš biti „dovoljno dobar“. Je li Isus umro za tebe zbog toga što si ti bio jako dobar? Ili zato što te silno volio? Ako te je volio toliko puno da je za tebe bio spreman umrijeti još kad si bio grešnik, koliko će te više sada – kad si opravdan Isusovom Krvlju (Rim 5,8-9). On te voli dovoljno puno da prekriva sve tvoje svakodnevne grijehe i slabosti. On te voli dovoljno puno da ti da da ovaj dan proživiš u Njegovoj snazi i pobjedi. Nije važno što ljudi misle i govore o tebi. Važno je što Bog misli o tebi! A za Njega – ti si poseban, dragocjen, jedinstven, zjenica Njegova oka. Zašto si mu tako važan? Jer su te Njegove ruke stvorile! Ti si posebna Božja kreacija. Tvoja je vrijednost od Boga. Vrijedan si i neizmjerno dragocjen zato što te Bog voli! Mnogi smatraju da su iscrpili Boga svojim padovima i promašajima, ali to je nemoguće. Ljubav se ne može potrošiti, a ni ti ne možeš natjerati Boga da te ne voli. Ljubav nije nešto što Bog radi. Ljubav je ono što Bog jest!
Čitamo u Lk 7,36-51, kad je Isusu došla javna grešnica, dok je bio u kući farizeja Šimuna, svi su ju osuđivali i prezreli. A Isus? Dok mu je suzama prala noge i otirala svojom kosom, On joj je rekao: „Oprošteni su ti mnogi grijesi, jer si mnogo ljubila. Kome se malo oprašta, malo ljubi!“ Tako, ta je žena došla k Isusu raskajana srca. Otvorila je svoju dušu Isusovoj ljubavi – i Isusova ju je ljubav očistila i oslobodila. Isusova je ljubav ušla u njenu dušu – i ona je postala druga osoba!
Na drugom mjestu, u Iv 8,1-10, čitamo kako su se pismoznanci i farizeji spremali kamenovati ženu zatečenu u preljubu. I dovode ju Isusu da je osudi. Naravno, spremaju mu zamku. Ta je žena ležala u sredini, sklupčana u svojoj sramoti. Nije ni svoj pogled mogla dići, a niti je dala bilo kakav znak svoga kajanja. Međutim, Isusova beskrajna ljubav dotiče i njenu dušu. Po toj ljubavi dolazi svjetlo u njeno srce, dolazi život. Mora da su poput najljepše melodije zvučale Isusove riječi: „Ženo, ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada više nemoj griješiti!“ Jedini koji ju je imao pravo osuditi – oprašta! Zašto? Je li ona to zaslužila? Je li se pokajala? Ne, ništa od toga. Jednostavno – jer je Božja ljubav takva – savršena. Ona prašta i palo pridiže. Ona iscjeljuje i vraća snagu života. Ako zemaljski očevi, premda „zli“, tj. nesavršeni, znadu praštati i dobre dare darivati svojoj djeci, koliko li će više Otac nebeski, koji je savršen u svojoj ljubavi, obdariti svojim milosrđem nas koji ga volimo?! No, Božja ljubav tu ne staje. Ona ne poznaje granica. Bog voli i najprljavijeg, najpokvarenijeg grešnika koji je ikada hodao ovom zemljom. Ljubi i onoga koji bi mu pljunuo u lice i rekao: „Ne želim imati ništa s tobom. Sasvim sam zadovoljan time što ću ići u pakao.“ Samo, takav svojim stavom ne prima ljubavi Božje i ona ga ne može spasiti ni iscijeliti. Ako Bog, dakle, ljubi i takve okorjele grešnike, kako da onda ne voli one koji se trude da mu svojim životom ugode i proslave Ga?
Božja ljubav je temelj hoda u vjeri
Možda si već rekao: „Primio sam Isusa u svoje srce i volim Ga.“ No, pitam te: koliko stvarno vjeruješ da te Bog voli? Poruka Biblije je vrlo jednostavna: Bog te voli. To je temelj koji Bog mora postaviti u tebe, da bi mogao razumjeti ostalo. Ako ne možeš to prihvatiti (tu činjenicu), nećeš daleko stići (dogurati)! Božja ljubav prema tebi je temelj za tvoju vjeru, za tvoju slobodu od grijeha, za sposobnost da postaneš bolja osoba i da iskoračiš u službu drugima – bez straha, tj. da budeš kanal Božje ljubavi za druge. Ako pogriješiš, ne moraš očajavati, jer ti stoji na raspolaganju Božja ljubav – da te očisti i obnovi. Važno je samo da ne ostaneš u grijehu, nego da raskajana srca dođeš k Isusu. On te može mijenjati samo ako si voljan reći: „Bože, Ti si u pravu, ne ja. Pokušavao sam, i ne mogu to promijeniti.“ Nakon toga, Bog će „uskočiti u tvoju situaciju“, jer zna da bez Njegove pomoći ti ne možeš popraviti samoga sebe.
U Iv 3,34-35 piše da Bog ne daje svoga Duha na mjeru! Koje predivne riječi! Neće ti dati mrvicu ili na mjeru svoga Duha ili milosti, nego – preobilno, preko svake mjere! Svaki djelić Božje snage i ljubavi ti je danas na raspolaganju. On ima sve što ti trebaš i želi da to primiš. Zašto? Zato što te voli. Ne moraš biti dovoljno dobar da bi to zaslužio, jer ionako ne možeš učiniti dovoljno da to zaslužiš. Ne moraš biti dovoljno lijep ni pametan. Bog te želi darivati zato što te voli. Znaš li što Bog želi da učiniš danas? Želi da primiš i prihvatiš Njegovu ljubav. Naš najveći problem je taj što mi ne volimo sami sebe. I zato ne vjerujemo da nas Bog ili bilo tko drugi voli. Mislimo: „kako bi me itko mogao voljeti, kad sam tako loš, zbrkan, jadan?“ Ako vjeruješ da si loš, ružan i odbojan, onda ćeš tako i razmišljati, izgledati i tako se ponašati! Ne možeš se izdići iznad slike koju imaš o sebi u svom srcu! U Bibliji piše da je čovjek ono što je u mislima svoga srca (parafrazirano). Dakle, kakav si ti u mislima svoga srca? Kakvu sliku ti imaš o sebi?
Grižnja savjesti ne može te spasiti. Ljubav Božja, može.
Nije ni Judu koji je izdao Isusa. Znaš li da, bez obzira koliku grižnju savjesti osjećao, to ne može iskupiti niti jednu tvoju pogrešku? U trenucima kada pogriješiš, stvarno je teško vjerovati da te Bog i dalje voli. Cijelo vrijeme đavao te napada mislima kako si loš i ružan. On te optužuje: „Opet si to učinio! Vidi koliko si jadan! Što misliš da će te sad Bog blagosloviti? Ili voljeti? Sad, ovakav, više nikome ne možeš svjedočiti! Ništa ne možeš učiniti kako treba!“ U takvim trenucima potrebna je hrabrost da tvoj unutrašnji čovjek – tvoj duh, ustane i kaže: „Oče, pogriješio sam. Molim te da mi po Kristovoj krvi oprostiš. Iskren sam u svom srcu i tražim od tebe oproštenje. Đavle, gubi se od mene! Isus je platio kaznu za moje grijehe i to se više tebe ne tiče.“ Sve što ti tada preostaje je da radosno i veselo nastaviš život. Vjerojatno misliš: „Ali, ja i dalje činim jednu te istu grešku!“ I mnogi sveci su tako mislili, sve dok nisu prestali osuđivati sami sebe. Kad prestaneš osuđivati samog sebe zbog nečega što činiš, prestat ćeš to činiti. Krivica i osuda te drže pritisnutim i deprimiranim do te mjere da ne možeš biti slobodan. Potrebno je biti odvažan da bi se izbjegao život pod osudom. Trebaš ustati u vjeri i reći: „ne!“ osjećaju krivnje. Đavao će ti reći: „Ne misliš valjda da se nećeš ni malo osjećati loše zbog onoga što si učinio? Bilo bi prikladno da bar sljedećih nekoliko dana ili sati budeš potišten zbog toga. To što si učinio je stvarno bilo jako ružno.“ Sve što trebaš na to reći je: „Ne, nikako! Uopće se neću osjećati loše zbog toga!“ Prvih nekoliko puta će možda biti teško, ali nakon toga bit će ti lakše tako postupati.
Ne zaboravi, u Iz 53, 6 i 11 stoji da je Isus na križ uzeo ne samo naše grijehe, nego i našu krivicu, našu osudu i kaznu. Đavao ne želi da budeš slobodan od osude. Zašto? Zato što te osjećaj osude sprečava da se istinski prepustiš Božjoj ljubavi. Osuda je poput čeličnog zida koji te razdvaja od Boga. U takvom stanju ne možeš vidjeti Boga ni Božju dobrotu, nego samo svoj grijeh i krivicu. Zato: oslobodi se osude i vjeruj da je Njegova milost dovoljna da pokrije svaki tvoj grijeh. On te voli, a Njegova milost i oproštenje su besplatni darovi. Primi ih danas.
Trebaš otkrivenje Božje ljubavi. Tad dolazi promjena.
Moraš razumjeti jednu činjenicu: bez obzira koliko te Bog voli, ako toga nisi svjestan, nećeš imati nikakve koristi od te ljubavi. Znaš i sam kako se divno osjećaš kad ti netko pokazuje puno ljubavi. Ali – trebaš to primiti u svoje srce. Tada djeluje! Da bi mogao primiti Božju ljubav, najprije moraš imati ispravan odnos s Bogom. To što si se spasio prije dosta vremena i doživio novo rođenje nikako ne znači da trenutno uživaš u bogatom zajedništvu s Njim. Joyce Meyer u svojoj spomenutoj knjizi kaže: „kada se ujutro probudim, prvo na što pomislim je Bog. Isto tako, navečer, prije nego što idem na spavanje, On je posljednji o kome razmišljam. O Bogu razmišljam i tokom cijelog dana. Njega uvlačim u sve svoje poslove i susrete s ljudima. Najviše na ovome svijetu bih voljela ugoditi i služiti Njemu. Ništa se ne može usporediti s time.“
U nama postoji praznina koju je Bog stvorio i koju samo On može ispuniti. Nitko i ništa drugo ne može ispuniti tu prazninu. Zato trebaš jako zajedništvo s Njime.
Bog te voli i ti si za Njega nešto posebno. On nas je stvorio sa željom da provodimo vrijeme s Njim. To je Njegova najveća želja i Njegov savršeni plan za tvoj život.
On se svakog jutra nagne sa svog prijestolja i kaže: „Dobro jutro! Volim te.“
Da bi mogao primiti to iskustvo, predlažem ti da odvojiš dosta vremena i jednostavno dopustiš Bogu da te voli. Prestani pokušavati vlastitom snagom funkcionirati u vjeri i biti čovjek vjere i snage. Opusti se i budi kao malo dijete. Dopuzi do Očevog krila i dozvoli Mu da te voli. Ne možeš Mu uzvratiti ljubav, ako Mu najprije ne dopustiš da On voli tebe. Ne možeš hodati u vjeri i Božjoj pobjedi, ako najprije ne primiš Božju ljubav. To je najvažnije:
- znati da te Bog voli, bez obzira na sve; i
- prihvatiti Njegovu ljubav u svoje srce.
To će te sigurno promijeniti. Saznanje da te Bog voli, daje ti povjerenje i pouzdanje u Njegovu vjernost.
Svi blagoslovi će doći kada dozvoliš Bogu da te voli: snažnija vjera, pobjeda nad grijehom, ozdravljenje, napredak i radost. Njih primamo kada dozvolimo Bogu da nas voli.
Često se osvrnemo i pomislimo: „Trebam voljeti Boga“. Vjerujem da je važnije dopustiti Bogu da On prvo voli tebe. Ne vjerujem da možeš izraziti svoju ljubav prema Bogu prije nego što dopustiš Njemu da te voli.
Molitva
Volio bih te na kraju ovog članka potaknuti da počneš svako jutro kad se probudiš govoriti:
„Oče, hvala Ti što me toliko puno voliš. Hvala Ti što si poslao Isusa da umre za mene. Oče, hvala što sam poseban u Tvojim očima. Hvala Ti za Duha Svetoga kojega si mi dao da bude uz mene, da me jača i vodi Tvojim putem. Hvala Ti za snagu uskrsnuća koja se nalazi u meni. Gospodine, hvala Ti što ću na svom putu danas uvijek biti blagoslov. Bože, Ti me voliš. Voliš me, ovdje u mom malom domu. Voliš me! Ja sam Tvoje posebno dijete. Ja sam zjenica Tvoga oka. Hvala ti, Oče, što me voliš. Pomozi mi danas živjeti od Tvoje ljubavi!“
Moraš si govoriti ove stvari da bi razvio svijest o tome – da si okružen i natopljen Božjom ljubavlju.
Ne zaboravi: Bog te voli i ti si poseban! Ti si blagoslovljen čovjek!