Hvaljen Isus i Marija!
Želim s vama podijeliti svoja svjedočanstva i blagoslove koje sam primila po zajednici Dobri Pastir. Priča počinje ovako:u 10.-om mjesecu 2019.godine moj suprug me napustio nakon 27 godina braka i moja osobnost je bila uništena na svim poljima. Tada sam bila skršena sasvim i fizički i emocionalno i financijski a da ne govorim u duhovnom smislu; tu sam zaista bila mrtva. Na nagovor moje kume Marine Roginić prvo sam došla u crkvu na Kašini kod velečasnog Dražena a zatim sam počela ići na molitveno-biblijske susrete na Mariju Bistricu . Kada sam prvi put došla na susret rekla sam Gospodinu: ja želim biti tu. Želim mir i ljubav koju ima ta zajednica.Želim biti dio te zajednice; osjetila sam toplinu doma, kakvu nisam do tada osjetila nigdje i neopisiv mir i znala da mi je tu mjesto.Tu sam predala svoj život Gospodinu.I tu je sve počelo.
Nakon 6 godina što sam bila u blokadi i od plaće mi je ostajalo oko 600 do 800 kn mjesečno (što mi nije bilo dovoljno niti za gorivo za posao a kamo li za ostale troškove života kao hrana, režije i sl) Gospodin mi je poslao ljude preko kojih sam uspjela riješiti svoju financijsku krizu; učinio je ono što ja nikako nisam mogla iako sam se raspitivala i čak sa sudužnikom nisam uspjela reprogramirati kredite); dakle u roku od mjesec dana moja financijska situacija je bila sasvim riješena i napokon odblokiran račun; te sam imala dovoljno novca za život.
Rođena sam sa jednom kraćom nogom i moram nositi ortopedske cipele, dok je bio prvi lock down i sve je bilo zatvoreno (radim na blagajni te ne moram nositi zaštitne cipele osim ako ne idem na ispomoć u logistiku) dobila sam poziv da idem u ispomoć u logistiku. Moje radne ortopedske cipele su prije lock downa odnešene na popravak i na telefon ortopedije koja mi popravlja cipele nije se naravno nitko javljao. Zavapila sam Gospodinu da mi pomogne te se na blef uputila do ortopedije. Tamo su upravo selili ortopediju na drugu lokaciju te u prostoru nisu imali ništa s čime bi mogli popraviti cipele; no dali su mi cipele i komad đona da probam nekako sama zalijepiti. Na putu prema doma slučajno sam stala kod jedne radnje koja se bavi tapiciranjem (iako nisu bili otvoreni pustili su me unutra) te sam ih zamolila da mi nalijepe đon i oni su to učinili. Dakle moje radne cpele su bile spremne za dva sata, unatoč okolnostima. Napominjem da sam poziv za posao dobila u četvrtak a sa radom sam trebala početi u petak, dakle drugi dan popodne. Slava Gospodinu!
U siječnju 2020 g. moj mlađi sin je u jednom danu dao otkaz i naveće tog istog dana doživio nezgodu sa autom- on je Bogu hvala prošao bez ozljeda a šteta na automobilu totalna. No i tu se Gospodin proslavio; sin se ponovno uspio zaposliti u firmi gdje je i prvi puta bio zaposlen i gdje je dao otkaz, i to bez natječaja, što je čudo, i to sa boljim uvjetima nego prvi puta i napredovanjem na radnom mjestu, te mu je isplaćena odšteta u cijelosti koliko je tražio.
22.06.2020. na biblijsko-molitvenom susretu na Mariji Bistici velečasni Dražen molio je po spoznanju i riječi koje je izgovorio osjetila sam da su za mene: rekao mi je da me Gospodin oslobađa nasljednog prokletstva, negativizma i crnih misli i od tada je promjena na meni toliko vidljiva; osjećam radost u Gospodinu i Gospodin me silno blagoslivlja.
Moj stariji sin nosi naočale od osnovne škole i ima problema sa vidom: no u 8. mjesecu lani na kontroli vid mu se je poboljšao se za 20%- prvi puta do sada je poboljšanje.
30.09.2020. postajem ponosni član zajednice Dobri Pastir.
Nadam se da sam uspjela prenjeti barem malo ljubavi podijeliti sa Vama blagoslove kojim me obasiplje Otac Nebeski! Slava Mu!
vaša Štefica Šinković