Pojam
Riječ ‘reiki’ japanskog je podrijetla: «rei» označava nešto sveto, sveopći ili transcendentalni duh, a «ki» označava energiju životne sile. Reiki je, dakle, «Univerzalna Životna Energija». Označava isto što i prana u Indiji.
Iscjeljenje, prema reikiju, sastoji se u otklanjanju odvojenosti čovjeka od njegovog izvora – božanske energije, dakle stapanjem individualnog sebstva s neosobnom božanskom energijom. Iako od sebe energično odbacuje da ima ikakve veze i s jednom religijom, zastupljenost religijskih pojmova u reikiju je neporeciva.
Povijest
Pažljivom usporedbom tantričkog budizma i reikija nije teško među njima zapaziti značajne sličnosti, pa podrijetlo reikija treba tražiti u tradiciji vajrayana budizma. Najrasprostranjenije legende ocem reikija smatraju dr. Mikao Usuija (1865.-1926.). Mikao Usui bio je budist, pohađao je školu ezoterijskog budizma.
Od 1914. do 1922. okupio je oko sebe malu grupu sljedbenika, te je djelovao među siromasima. Sljedbenici su ga nazivali učitelj i tvrdili su da je bio upućen u medicinu (ali nije imao medicinsko obrazovanje), psihologiju, budističku teologiju i proricanje budućnosti.
Godine 1922. u Tokyu je osnovao udrugu «Usui Reiki Ryoho Gakkai». Otvorio je lječilište u kojoj je počeo obučavati prve učitelje reikija. Proslavilo ga je pomaganje žrtvama potresa koji je 1923. razorio Tokyo, pa je otvorio još veće lječilište. Nakon dva moždana udara od kojih se nekako oporavio, umro je od trećega 1926.
Mikao Usui je imao nekoliko imenovanih nasljednika, a jedna od njih je antropologinja Barbara Weber Ray koja je osnovala je 1982. udrugu American International Reiki Association INC. (A.I.R.A.)(kasnije T.R.T.I.A).
Povijesna je krivotvorina da je dr. Mikao Usui bio protestantski pastor, ili katolički svećenik, kao i da je predavao na kršćanskom Sveučilištu Doshisha, te bio i dekan. Nema dokaza niti da je studirao ili doktorirao na Sveučilištu u Chicagu, kako se u njegovoj biografiji navodi. Mikao Usui s kršćanstvom nije imao nikakve veze.
U potrazi za «formulom iscjeljivanja», kojom su se navodno služili Buddha i Isus, Mikao Usui je proveo više godina u zen budističkom samostanu proučavajući tantričke budističke spise. Tu treba tražiti uzroke zašto se reiki bazira pretežno na tantričkim budističkim i hinduističkim izvorima.
Kritički osvrt
Iscjeljenje što ga reiki promiče predstavlja povratak jedinstvu s «Univerzalnom Životnom Energijom» koja je predstavljena kao prauzrok svega. Kršćanstvo cjelovitost osobe promatra kroz prizmu svetosti koja se ostvaruje u zajedništvu Presvetoga Trojstva, a ne usklađivanjem s „božanskim energijama“.
Obožavanje i klanjanje «Univerzalnoj životnoj Energiji» dio je kulta budističke filozofije Kurama hrama kojoj je pripadao Mikao Usui, osnivač reikija. Kršćanstvo se klanja osobnom Bogu, koji nam se na najizvrsniji način objavio u Isusu Kristu.
Krist i kršćanski elementi marketinški su naknadno pridodani reikiju sa svrhom da ga se prikaže prihvatljivim kršćanima kako bi ih se u njega vrbovalo. Isus Krist u reikiju predstavljen je kao jedan od budističkih visoko evoluiranih duhovnih bića. Pojam grijeha nigdje se u reikiju ne spominje, pa nema ni mjesta za Isusa Spasitelja nego se, kao i u jogi, promiče filozofija «samoostvarenja». Isus je predstavljen kao samoostvareni ili prosvijetljeni mudrac, dok preko njegovog križa kojim nas je otkupio reikisti prelaze nijemo. Reiki otvoreno promiče reinkarnaciju, a ignorira Uskrsnuće Isusovo.
Reikisti poistovjećuju reiki s Duhom Svetim. Duh Sveti u Bibliji ima značenje Duha Božjeg, a nekada dah Božji. U svakom slučaju pojam se odnosi na pokretačku silu sveukupne egzistencije, pa možemo razumjeti prividnu zbrku pojmova.
Prema Biblijskom poimanju odnosa čovjeka i Duha Svetoga, čovjek nije njegov «kanal, kako proizlazi iz filozofije reikija, nego je njegov Hram. Duh Sveti kroz čovjeka «ne prolazi» nego se u njemu nastanjuje. Nema egzistencije bez Duha Svetoga. Duha Svetoga šalje Otac po Sinu, nasuprot reikiju u kojemu Isus zauzima beznačajnu ulogu uz bok Buddhe i Mikao Usuija. Ako se kršćanin s Bogom sjedinjuje kroz sakramente, osobito Euharistiju, što će mu onda inicijacija u reiki?
Božanska energija «reiki» proturječi značenju pojma energije u fizici. Dok energija u fizici predstavlja drugi oblik materije, nema emocija, razuma niti volje, takozvana «energija» u ezoterijskom poimanju je bestjelesna sila koja svjesno djeluje, bira, nije kod svih ljudi jednaka, ima inteligenciju…, što su karakteristike svojstvene osobnosti. Ova energija ima karakteristike razumnosti, raspoznaje stvari, odaziva se kad je pozvana, itd. Ne radi se, dakle, o fizičkim energijama nego o okultnim bićima «Doba Vodenjaka».
Službena medicina ignorira reiki iz jednostavnog razloga što on ne sadrži čak niti one elementarne zdravorazumske hipoteze koje su pretpostavka znanstvenoga objašnjenja njegove djelotvornosti.
Stanovište Crkve o reikiju
Crkva odbacuje reiki kao idolopoklonstvo protivno zdravom razumu i biblijskoj objavi (temeljem izjave Povjerenstva za Nauk vjere). Razlog leži u tome što je reiki okultna iscjeliteljska tehnika čije usvajanje nije moguće bez odstupanja od katoličkog pravovjerja i odricanja znanstvenih spoznaja suvremene medicine zbog njihove komunikacije s okultnim bićima («reiki vodičima»). Iako za sebe tvrdi da nije religija, reiki ipak bolest tumači kao posljedicu djela iz prijašnjih života, promičući tako istočnjačko vjerovanje u reinkarnaciju. «Svemirskim energijama» pridaje božanska svojstva što je, postojale one ili ne, čisto idolopoklonstvo i grijeh protiv prve Božje zapovjedi.
Iscjeljenje se vrši prijenosom energije magijskim tehnikama (simbolima), a profesionalno bavljenje reikijem pretpostavlja inicijaciju od tri stupnja kojom pojedinac stupa u komunikaciju s duhovima reikija. Riječ je, dakle, o spiritističkoj praksi koje se treba ozbiljno kloniti.
Ako je sve energija, kako uči reiki, onda su individualni «Ja», osobnost i svijest samo iluzije uma koje na putu do prosvjetljenja moraju biti prevladane. «Cjelovitost» kojoj teži reiki, ekvivalent je za spasenje u budizmu, a zapravo se sastoji u raspadu vlastite osobnosti koja se gubi u oceanu svemirske svijesti/energije poznate i kao «Buddhina svijest».
Cilj kršćanske mistike, međutim, nije gubitak vlastite osobnosti, nego njezino pročišćavanje, usavršavanje i ostvarenje u Bogu koji nije niti neosobni ocean svijesti, niti energija, nego Otac koji nas neizmjerno ljubi. Prema kršćanskoj objavi svaka osoba je unikat, neponovljiva i jedinstvena jedinka koju je Bog stvorio da bi živjela u zajedništvu triju Osoba Presvetoga Trojstva. U reikiju, međutim, spasenje se postiže vlastitim naporom-samoostvarenjem; pojedinac treba napraviti «kvantni skok od uma do ne-uma» kako bi prevladao iluziju odijeljenosti čovjeka od Boga. Svrha «vatre reikija» je spaliti dvojnost u umu kako bi svijest alkemijskom preobrazbom doprla do spoznaje jedinstva svega (monizma).
Reiki iscjeljenje i spasenje sastoji se u otkriću vlastite božanske naravi. Reiki je tehnika samospasenja koja ne poznaje kršćanskog pojma grijeha ni kajanja. Reiki je budističkog podrijetla, a njegove iscjeliteljske pretpostavke zasnivaju se na znanstveno neodrživim teorijama, dok mu primarni cilj nije iscjeljenje nego prosvjetljenje.
U bolesti se kršćanin poniznom molitvom obraća Bogu jer «on zdravlje daje» (Sir 38, 9), svjestan da «liječenje od Svevišnjega dolazi» (Sir 38, 2), zatim i liječniku «jer je i njega Gospod stvorio» (Sir 38, 1); a kršćanin će se obratiti i Crkvi da za njega moli, osobito po sakramentu bolesničkog pomazanja u kojemu svećenik u Kristovo Ime polaže ruke na bolesnika (Jak 5, 14). Kad za to dođe vrijeme, spreman je u vjeri prihvatiti i neizlječivu bolest pa i samu smrt kao dio volje Božje.
Svjesno i hotimično bavljenje reikijem vodi apostaziji (otpadu od vjere), od Krista i Crkve, radi čega smo ga dužni izbjegavati pod teški grijeh. U tom smislu i osobe koje se svjesno ne žele odreći reikija, te i dalje ustraju u njegovoj primjeni, ne mogu pristupati sakramentima. Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu pismom od 24. rujna 2008. (br. 2553/2008.) izdao je slijedeći naputak svećenicima:
Budući da je osoba koja prođe inicijaciju u reiki otpala od katoličke vjere i time upala u izopćenje, valja podsjetiti da svećenici za odrješenje od cenzure izopćenja moraju zatražiti ovlast od ordinarijata kako bi takve osobe mogli odriješiti od cenzure.