Član sam zajednice Dobri Pastir podružnice Klis, na Unbound molitvu krenula sam na nagovor supruga ,s njim sam se pripremala nadajući se oslobođenju. Nisam očekivala čudo, a upravo se to dogodilo.
Na samom početku molitve postala sam svjesna koliko toga nosim zakopano u sebi ( povrede, odbačenost , osjećaj manje vrijednosti). Htjela sam otići ,nisam se mogla nositi sa svim tim .Prolazeći kroz djetinjstvo grcala sam u suzama, nisam mogla disati. Postala sam svjesna svoje boli, veličine svog problema. Shvatila sam i svoj problem s molitvom, bila je površna. Između mene i Boga bio je zid. Bojala sam se Boga da me ne povrijedi, da ne vrijedim dovoljno da se mogu moliti, osjećala sam krivnju za svaki grijeh. Rane iz djetinjstva preslikale su se na moj odnos s Njim. Sotona se za to pobrinuo. Čak sam Boga krivila za neke događaje.
Osjećala sam se kao bezdan slučaj pored rana i Bogu zamjerala. Glavom mi prolazilo kako ću oprostiti Bogu? Molitva je tekla dalje, opraštala sam i blagoslivljala svaku osobu koja me povrijedila, svoje roditelje ,učiteljicu..
Odjednom teret je nestao. Sa svakom osobom kojom sam opraštala i blagoslivljala lakše sam disala. Oprostila sam i Bogu, shvatila da je bio prisutan u mom djetinjstvu, čuvao me , učinio me kroz te situacije dobrom suprugom i majkom. Jecala sam ponovo ali ovaj put od neizmjerne radosti koju do tada nisam osjetila. Plačem dok pišem ovo svjedočanstvo od neizmjerne dobrote Njegove.
Kušnje su i dalje prisutne , situacije iste, samo moje ponašanje, moji odgovori su različiti.
Gospodin se proslavio u mom životu, nek se proslavi i u vašem jer On nam nije dao osjećaj manje vrijednosti, krivnje, već nam dao svoju djecu koja ozdravljaju u Njegovo Ime kroz Unbound molitvu.
Neizmjerno mu hvala na tome i neka im Gospodin trostruko uzvrati.
Bvb