Oholost

Psalam

119²¹Oholima ti si zaprijetio: prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih.

138⁶Zaista, uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje.

Mudre izreke

8¹³Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloće i usta puna laži – to ja mrzim.

11²S ološću dolazi sramota, a u smjernih je mudrost.

13¹⁰Oholost rađa samo svađu, a mudrost je u onih koji primaju savjet.

14³U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne.

15²⁵Jahve ruši kuću oholima, a postavlja među udovici.

16⁵Mrzak je Jahvi svatko ohola duha: takav zaista ne ostaje bez kazne. ¹⁸Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost. ¹⁹Bolje je biti krotak s poniznima nego dijeliti plijen s oholima.

18¹²Pred slomom se oholi srce čovječje, a pred slavom ide poniznost.

29²³Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže časti.

Jeremija

13¹⁵Poslušajte, dobro čujte, okanite se oholosti: Jahve sad govori! ¹⁷Ako ovo ne poslušate, potajno će mi duša plakati zbog oholosti vaše, suze će roniti, oko će mi suze prolijevati, jer Jahvino stado u izgnanstvo odlazi.

50³²Oholica će posrnuti, pasti, i nitko ga neće podići. Oganj ću podmetnuti gradovima njegovim i proždrijet će sve uokolo.

Ezekiel

7²⁰Uzoholiše se zbog divnoga nakita svojega; od njega napraviše kumire – grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet. ²⁴Zato ću dovesti najgore narode da baštine njihove domove. Slomit ću oholost nasilnika, i svetišta njihova bit će oskvrnjena.

16⁵⁰Uzoholiše se i gadosti pred očima mojim činjahu, i zato ih zatrijeh, kao što vidje!

28⁵Mudar li bijaše trgovac, bogatstvo svoje namnoži! Al’ti se s bogatstva srce uzoholi.’¹⁷Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga! Na zemlju te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da te prezirno gledaju.

Sirah

1³⁰Ne uznosi se, da ne padneš i da se ne osramotiš, jer Gospod će otkriti tvoje tajne i poniziti te pred svim zborom, jer nisi dosegao straha Gospodnjeg i jer ti je srce puno prijevare.

3²⁸Nema lijeka bolesti oholnika, jer se opačina u njem ukorijenila.

10¹²Oholost počinje kad čovjek otpadne od Gospoda i srcem se odmetne od svoga Stvoritelja. ¹³I jer je početak oholosti grijeh, tko se njoj oda, širi gnusobu. Gospod ih zbog toga kažnjava čudesnim kaznama i potpuno uništava.

Izaija

2¹¹Ohol pogled bit će skršen i bahatost ljudska ponižena. Jahve će se uzvisiti, on jedini – u dan onaj. ¹²Da, bit će to dan Jahve nad Vojskama, protiv svih oholih i bahatih, protiv sviju što se uzvisiše, da ih obori;

10¹⁵Zar se hvali sjekira povrh onog koji njome siječe? Hoće li se oholit’ pila povrh onog koji njome pili? K’o da šiba maše onim koji je podiže, il’ štap diže onog koji drvo nije;

16⁶Čuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, za ponos, oholost i uznositost; isprazno je njegovo hvastanje. ⁷Zato kuka Moab, nad Moabom svi jauču, za kolačima grožđanim iz Kir Heresa jauču posve slomljeni.

22¹⁶(nadstojnik dvora) koji kleše sebi grob na uzvisini i u stijeni sebi prebivalište usijeca(govori Gospodin) ‘Što tu posjeduješ i koga tu imaš da sebi klešeš grobnicu?’ ¹⁷Gle, Jahve će te baciti daleko udarcem jednim jedinim, snažno će te uhvatiti, ¹⁸smotat će te u klupko, kao loptu te baciti po z emlji širokoj! Ondje ti ćeš umrijeti, s kolima što ti bijahu na slavu, ti, sramoto dvoru svoga gospodara!”

Obadija

1²“Jer gle, učinit ću te (Edom) najmanjim među narodima, prezrenim veoma. ³Uznositost srca tvoga zavela te, tebe što živiš u pećinama kamenim, u visoku stanu svojemu, i u srcu svome zboriš: ‘Tko li će me na zemlju skinuti?’ Da se vineš k’o orao, gnijezdo sviješ među zvijezdama, i odande skinut ću te” – riječ je Jahvina.

Sefanija

2¹⁰To će biti njihov dio za njihovu oholost, jer su pogrđivali i razmetail se protiv naroda Gospodina nad vojskama’. (za Moab i Amon)

Rimljanima

3²⁷Gdje je dakle hvalisanje ? Isključeno. Kojim zakonom? Je li onim djela ? ²⁸Ne, nego zakonom vjere, jer smatramo da se čovjek opravdava vjerom bez djela.

1 Korinćanima

1²⁸Ono što je neplemenito i prezreno od svijeta izabra Bog i ono što nije da uništi ono što jest da se ni jedan čovjek ne hvali pred Bogom. ²⁹da se ni jedan čovjek ne može ponositi pred Bogom.

4⁷Doista tko tebe uzdiže iznad drugih? Što li imaš a da nisi primio? A ako si primio što se hvališ kao da nisi primio? ¹⁹Ali ću vam uskoro doći, ako Gospodin htjedne, i tada neću gledati riječi onih koji se uzoholiše nego njihovu duhovnu moć.²⁰Jer Božje Kraljevstvo nije u riječi nego u moći.

5²I vi ste naduti umjesto da žalite. Neka se ukloni između vas počinitelj tog nedjela. ⁶Nije dobro vaše hvalisanje. Ne znate li da malo kvasca ukvasi sve tijesto? ⁷Očistite se od starog kvasca da budete novo tijesto: ta već ste beskvasni jer je žrtvovano pashalno janje – Krist. Zato trajno svetkujmo blagdan ne sa starim kvascem ni sa kvascem zloće i pokvarenosti već s beskvasnim kruhom čistoće i čestitosti.

10⁴Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja ⁵i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu; ⁶i spremni smo kazniti svaku nepokornost čim bude savršena vaša pokornost.

12¹Hvaliti se treba? Ne koristi doduše ali – dolazim na viđenje i objave Gospodnje. ²Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina – da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna – taj je bio ponesen do trećeg neba. ³I znam da je taj čovjek – da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna – ⁴bio ponesen u raj i čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti. ⁵Time ću se hvaliti, a samim se sobom neću hvaliti osim slabostima svojim. ⁶Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih govorio. Ali se uzdržavam da ne bi tko mislio o meni više nego što vidi na meni ili što čuje od mene. ⁷I da se zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. ⁸Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reče: ⁹“Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.” Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova.

Efežanima

2⁸Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! ⁹Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.

Filipljanima

2⁷nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ⁸ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. ⁹Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom,

Jakovljeva

4¹⁴a ne znate što će sutra biti. Ta što je vaš život? Dašak ste što se načas pojavi i zatim nestane! ¹⁵Umjesto da govorite: “Htjedne li Gospodin, živjet ćemo i učiniti ovo ili ono”, ¹⁶vi se razmećete svojim hvastanjima! Svako je takvo hvastanje opako. ¹⁷Znati dakle dobro činiti, a ne činiti – grijeh je.