Zovem se Vesna Držanić, dolazim iz ZDP podružnice Bjelovar. Svoj put obraćenja i hoda s Bogom želim podijeliti s vama, te što je Gospodin učinio za mene i moju obitelj i što danas čini za nas preko služenja u zajednici..
Prije četiri godine išla sam na hodočašće koje je vodio brat Zdenko, tad sam upoznala živu vjeru kroz slavljenje i molitvu i krenula na susrete u zajednicu. Do tada sam mislila da sam vjernica, sada kad sve sagledam vidim da je to bilo daleko od vjere, tradicionalno bez vjere u srcu.
Nisam znala koje milosti daje sv. ispovijed, sv. Misa. U našoj kući nije bilo zajedničke molitve, nije se čitala Božja Riječ, dok nisam počela upoznavati Boga. Kupila sam Bibliju u 49 godini te spoznala koliko sam toga propustila..
Jedno vrijeme neredovito sam dolazila na susrete, zatim krenula da mogu služiti i da me Gospodin može izgrađivati. U zajednici sam naučila moliti s vjerom u srcu i spoznala milosti koje Bog daje kroz služenje, zajedničku molitvu, slavljenje. Sada znam da je snaga u zajedništvu i da se ljubav Božja više očituje kroz zajedništvo. Međutim do mog potpunog obraćenja došlo je kada mi se desila teška tragedija u obitelji.
Prije dvije godine sin mi se objesio u šumi . Imao je 31 g. Te je noći Gospodin bio sa mnom, jer da Njega nije bilo ne bih mogla preživjeti. Tražeći i lutajući njegov brat blizanac pronašao ga viseći na drvetu. Sami smo ga skinuli misleći da je živ. Bili smo u nevjerici i šoku. Održala i vodila nas je jedino Božja snaga. Završila sam na hitnoj tu noć, nisam željela ostati jer me kući čekala desetogodišnja kćerka koja me silno trebala.
Bog se brinuo o nama, nisam bila svjesna cijele situacije. Javila sam braći u zajednici i oni su molili za mene i moju obitelj; za snagu i mir. Iako sam bila živa osjećala sam da je sve mrtvo u meni, srce mi se kidalo na tisuće komadića. Nema veće boli nego kad majka ostane bez djeteta…
Nakon toga počela sam redovito dolaziti na susrete u zajednicu, Gospodin je kroz molitvu i služenje silno radio na meni i mojoj obitelji. Obratio se i sin Ivan , sada imamo zajedničku obiteljsku molitvu .Kćerka je također u molitvi i slavljenju. Molitva i vjera su me održale živom.
Zahvaljujem našim voditeljima Zdenku i Veri, mojoj braći i sestrama na podršci i molitvi. Nije se lako boriti sa obiteljskim prokletstvima, vlastitim grijesima, mišlju da se ubijem…teška je to borba.
Noseći toliki križ uz svu patnju trebalo je misliti na obitelj i održati je, a bila sam duhovno mrtva i u totalnom raspadu.
Božjih ruku je djelo koje me očuvalo i održalo na životu, dok sam bila na dnu.
Mnogo sam se utjecala Majci Mariji ,koja je i sama ostala bez sina i zna kako je teška ta bol, moleći krunicu koja mi je bila snaga i utočište.
U to vrijeme odlazila sam iz Bjelovara na sv. misu i susrete u Mariju Bistricu, kod vlč. Dražena u teškom psihičkom stanju. Velečasni i molitvena služba molili su za mene svaki put te sam po njihovim molitvama dobivala utjehu i snagu.
Zahvaljujem svim članovima zajednice na svakoj molitvi i ohrabrenju što se Gospodin proslavlja i danas čini čuda u mojoj obitelji.
Od života i vjere nisam odustala jer je moj Bog živ, ljubim Ga i volim! Služit ću mu do kraja života ako je to njegova volja!
Hvala i slava mu!